-
Ivo Kara-Pešić: OGANJ ŽUDNJE, VIGANJ REČI ili o verbotvorstvu kao najuzvišenijem obliku udvaranja
Zaljubljivanje je preobražaj. Nema čudesnijeg čuvstva od spoznaje da se ne poznajete. Neznano kopka, privlači, plaši, nadahnjuje. Privlačnost i istodobni strah od neznanog izvorno su detinjasti. Dodirnemo neznanca i odmah pobegnemo u sigurno skrovište.
-
Mario Kopić: Heideggerovo zlonosno bivstvovanje
Usredotočen na pitanja svoje egzistencijalne, tu-bivstvovne krivnje, svoje iz vlastite savjesti proizašle nečiste savjesti, Heidegger egzistencijski ostaje nepogođen. Ostaje bez loše savjesti zbog sve većeg zla u njegovoj nacističkoj okolici, bez osjećaja krivnje zbog masovnih umorstava, bez osjećaja odgovornosti za svoju nedjelatnost.
-
Jacques Derrida: Stanovito ”ludilo” treba bdjeti nad mišljenjem
Za mene, sve se ”izvlači” (se tire) iz iskustva (živog, svakodnevnog, naivnog ili promišljenog, vazda bačenog pred nemoguće), iz tog ”pretpostavljanja”, koje istodobno trebam potvrditi i žrtvovati. Za mene vazda postoji (il y a) i mislim da mora postojati više nego jedan jezik, moj jezik i jezik drugoga (jako pojednostavljujem), i ja trebam pokušati pisati tako da jezik drugoga ne trpi od mojega jezika, da me pretrpi, a da od toga ne trpi, da…
-
Romano Guardini: O smislu sjete
Sjeta je povezanost s tamnim temeljima bivstvovanja — i ”tama” tu ne znači ništa omalovažavajuće. Nije oprečnost dobrom i lijepom svjetlu. Tama tu ne znači ”mrak”, nego znači živu opreku svjetla. Mrak je loš; nešto negativno. A tama pripada svjetlu, tek oboje zajedno oblikuju tajnu Autentičnog (des Eigentlichen). Sjetnik žudi za tom tamom, znajući da iz nje izviru svijetli nazočni likovi.
-
Emil Cioran: Beckett
Prije otprilike pet godina, susreo sam ga slučajno u ulici Guynemer i kad me upitao da li radim, odgovorio sam mu da sam izgubio volju za rad, da ne vidim zašto bih se morao očitovati, ”proizvoditi”, da mi je pisanje postalo paklenom mukom … Činilo se da je iznenađen, a ja sam se još više iznenadio kad mi je, upravo što se tiče pisanja, započeo govoriti o radosti. Je li doista upotrijebio tu riječ?
-
Ingeborg Bachmann: Problemi suvremenog pjesništva: pitanja i tobožnja pitanja
Za ono što pisac hoće, za ono što jezikom hoće uraditi, jezik se još nije dokazao; u postavljenim granicama pisac mora fiksirati jezične znakove i ritualno ih ponovno oživjeti, jeziku dati nov način hodanja koji on nigdje drugdje ne dobiva, osim u jezičnom umjetničkom djelu. Tu nam jezik već svakako dopušta misliti na njegovu ljepotu, ćutjeti ljepotu, ali se pokoriti jednoj promjeni što nipošto ne zahtijev aestetsko zadovoljenje, nego novu snagu shvaćanja (Fassungskraft).
-
Hans-Georg Gadamer: Položaj filozofije u današnjem društvu
Za stanje filozofije u današnjem društvu čini mi se karakterističnim to da nadomjestke nazora na svijet, koji su u posljednjih stotinu godina filozofiji očuvali nešto od njezina univerzalnog zahtjeva i ambicije te joj podarili čar gotovo sličan religijskom, društvo obilježava podozrenjem jednakim onom koje odavno leži na tradicionalnom liku metafizike.
-
Hans-Georg Gadamer: Dva teksta o Rilkeovom pjesništvu
Lice ozareno radošću sigurno je nešto prekrasno, ali samo bol obilježava lice. To upućuje na unutarnju pripadnost boli životu, svijesti, znanju o sebi samima. Trajna prisutnost boli glasna je do u vokalizaciju stiha „mjesto, naselje, ležaj, tlo boravište“, koji izriče sve dublju prisutnost, koja time i sve više kažnjava.
-
Povratište čuđenju
Ukoliko filozofija kao ljubav prema znanju izvire iz čuđenja, ona se vazda iznova vraća na svoj početak. A ukoliko čuđenje znači začuđenost, ono se ne može odvojiti od ljubavi prema znanju, dapače, vazda se iznova obraća ljubavi prema znanju, filozofiji kao filozofiji.
Filozofski magazin
INTERNET MAGAZIN ZA FILOZOFIJU, UMETNOST I DRUŠTVENA PITANJA
